Prolazi godina za godinom, desetljeće za desetljećem, redaju se ratovi, napuštaju nas najmiliji ostaju praznine u našim srcima, ostaju napuštena ognjišta u našim selima a godine i dalje neumorno teku odnoseći sa sobom uspomene na najmilije, sjećanja na ognjišta i kućišta naših djedova te njihove običaje.

Želeći spasiti dio baštine ispod točaka vremena koji mrvi sve pred sobom, članovi našeg društva pokrenuli su jedinstven projekt na ovim prostorima otkupnjom imanja gospodina Milana Puškarića. Oživjeli smo ideju uređenja Etno kuće, stvorili temelje na kojima se skupljaju djelovi naše prošlosti, na kojima se najstarijim predmetima naše prošlosti opisuje jedinstveni život ljudi koji su stvorili našu baštinu.
Danas je Etno kuća najveća riznica kulturne baštine, što ju posjeduje naše društvo.
Svjedoci smo kako iz dana u dan ostaju napuštena naša seoska imanja a sa njima u zaborav odlaze zanati i alati koji su utjelovili i stvorili ove generacije. Zajedno s mještana lijepog nam Zagorja svojim radom i prikupljanjem te davanjem raznih alata i predmeta oživjeli smo jedan kutak prošlosti i tako omogućili našoj djeci, našim unucima da u ovom bučnom i okrutnom vremenu koje dolazi mogu osjetiti tišinu i mirnoću koja je ne tako davno vladala našom domovinom.

Otvaranje Etno kuće 14. lipnja 2008.: